© 1993-2018 HUM

"Ukoliko uspijemo u očuvanju tradicije, to bi samo po sebi bilo ogromno blago.'' - intervju sa Potapi Arpad Janošem, državnim tajnikom zaduženim za nacionalnu politiku

October 7, 2018

Državno tajništvo za nacionalnu politiku pokrenulo je Program Korosi Csoma Sandor 2013. godine, te sljedeće godine i Program Petofi Sandor, koji pružaju podršku Mađarima u dijaspori. Šta su ciljevi ovih programa?

 

U nacionalnoj politici desila se jedna radikalna promjena 2010. godine. O nacionalnoj politici ne možemo govoriti prije 1990. godine, kada je naime Antall Jozsef dao svoju poznatu izjavu, u kojoj govori o tome da želi biti premijer deset miliona Mađara u smislu javnog prava, a petnaest miliona u psihološkom smislu. Praktično ova rečenica je pokrenula nacionalnu politiku. Nastale su razne institucije, bilo je uspona, a bilo je i padova. Jedan od izrazito jakih perioda bio je npr. prihvatanje statusnog zakona, odnosno pojava mađarskih isprava. To je jako puno značilo ljudima koji su nastanjeni od mađarske granice na samo nekoliko stotina metara.

 

Pad se desio prilikom glasanja 5. decembra 2004. godine (glasanje o dvojnom državljanstvu – primj.aut.), nakon čega smo učinili sve - mada smo bili u opoziciji – da ispravimo grešku. U kampanji za parlamentarne izbore 2010. godine jasno smo dali do znanja da ukoliko dobijemo na izborima, usvojit ćemo zakon o dvojnom državljanstvu i učinit ćemo sve da Mađari van granica osjete da pripadaju ovom narodu. Nakon uspješnih izbora, a prije formiranja nove Vlade (26. maja), usvojili smo zakon, koji je stupio na snagu 1. januara 2011. godine. Dana 12. marta 2011. godine, predstavnici Mađara u Hrvatskoj prvi su u svijetu položili državnu zakletvu u Mohaču.

 

Okvirni sistem, u kojem se trenutno vodi nacionalna politika, nastao je između 2010. i 2014. godine. Ona ima nekoliko svojih instanci: dvojno državljanstvo, Dan nacionalnog jedinstva, novi Ustav, tj. prihvatanje Osnovnog zakona, pravo glasa za Mađare van granica, itd. Sve one signaliziraju da u smislu javnog prava mi razmišljamo u okvirima jedinstvenog mađarskog naroda, što svakako redovno podupire i donošenje odluka od strane mađarske Vlade.

 

 

 

Od 2014. godine nastavlja se gore spomenuta politika s tim da se akcenat stavlja na život i rad u domovini. To znači da uočavamo one loše tendencije koje karakterišu prostore istočne Evrope, pa tako i Panonsku niziju. Svakodnevni problemi obuhvataju selidbe, odlazak vani, asimilaciju i finansijske probleme i oni uglavnom ugrožavaju mađarske zajednice koje žive u manjim mjestima, na selu. Prepoznajući ove probleme, smatramo da Mađarska već ima takvu finansijsku potporu da može pomagati Mađare van granica u drugim sferama, te je 2015. godine pokrenuta i privredna podrška. Skoro svako ministarstvo nudi program u koji se Mađari van granica mogu uključiti, npr. Državno tajništvo nacionalne politike ima tematske godine, u okviru kojih svake godine prednost daje nekoj drugoj stručnoj oblasti. Do sada smo se bavili privrednim temama, a ovu godinu smo proglasili godinom porodica. Smatramo da je osnova društva porodica i ukoliko uspijemo u tome da ojačamo mađarske mikro-zajednice, razvijemo sistem mađarskih institucija i ojačamo politički sistem institucija, tada bi i Mađari u Panonskoj niziji mogli imati oslonac i ostati i dalje aktivni.

 

Može se reći da su Mađari u BiH u jednoj specifičnoj situaciji, ali zapravo kada detaljno izanaliziramo, postaje jasno da i njih uglavnom karakterišu isti uspjesi i problemi, kao i ostale mađarske zajednice. Možda i imaju poseban status, jer Mađarsi u Sarajevu žive van Panonske nizije, dakle na jednom takvom mjestu, gdje se ljudi bore sa ozbiljnim finansijskim teškoćama i bez obzira na činjenicu što nisu fizički daleko od Mađarske, čine prilično zaboravljenu zajednicu Mađara. Proteklih godina smo puno radili na tome da se i ovi dijelovi nacije ponovo pominju u javnom mnijenju.

 

Bosna i Hercegovina je prije rata bila vrlo popularno mjesto. Sarajevo je bio univerzitetski grad, a Olimpijske igre 1984. godine su državu učinile poznatom u cijelom svijetu,  ova regija se brže razvijala od drugih u Jugoslaviji. U to vrijeme se dosta Mađara preselilo tamo (prvenstveno iz Vojvodine – primj.aut.), privlačila ih je multikulturalnost koja se tamo osjećala. Omjer raznih naroda se poslije rata drastično promijenio i trenutno je najvažniji zadatak  – ako se već ne može vratiti stanje od prije 30 godina – da se barem trenutno stanje održi u miru.

 

Kakve dalekosežne posljedice ima rad stipendista?

 

Program Petefi Šandor pokrenut je upravo zato da bi pomogli ovakvim zajednicama u dijaspori. Stipendisti su prvenstveno aktivni učesnici programa u Panonskoj niziji, ali mogu biti i u Bosni i Hercegovini ili Makedoniji. Na ovim područjima žive Mađari koji su u apsolutnoj manjini i bez pomoći oni bi se asimilirali u većinski narod. Naš prvenstveni cilj jeste da preveniramo ''asimilaciju'', odnosno da kod djece rođene u mješovitim brakovima barem očuvamo mješoviti identitet. Porodice, zajednice koje decenijama žive na ovim prostorima su jako puno izgubile po pitanju kulturološkog nasljeđa, međutim uz podršku stipendista, oni ih ponovo uče. Za mađarske zajednice u dijaspori je čuvanje tradicije izuzetno važan zadatak. Sreo sam nekoliko ljudi koji već ne govore mađarski jezik, ali se preko tradicije, gastronomije ili jednostavno zbog emocija vezuju za matičnu zemlju. Ukoliko uspijemo u očuvanju tradicije, to bi samo po sebi bilo ogromno blago.

 

Danas, zahvaljujući razvoju tehnologije, čovjek može čitati štampu na mađarskom jeziku ili slušati na radiju mađarske stanice ili može održavati kontakt sa svojim prijateljima Mađarima.

 

Stipendisti mogu skrenuti pažnju na ove mogućnosti, pritom pomažu u očuvanju tradicije, u učenju mađarskog jezika, a imaju i važnu ulogu u radu civilnih društava po pitanju izgradnje unutar zajednice.

 

Trebamo li praviti razliku između finansiranja manjih i većih zajednica?

 

Ako gledamo dijelove nacije, prirodno da Transilvanija / Erdelj (Erdely) dobija najveći dio finansiranja zbog brojnog stanja. Međutim, ako uzimamo u obzir veličinu zajednica, daleko veću finansijsku pomoć dobijaju manje zajednice, kao što su Mađari u Hrvatskoj ili Pomurju. Ovdje govorimo o jednoj vrsti pozitivne diskriminacije i nadamo se da ćemo je moći primjeniti i na bosansko-hercegovačka i makedonska područja.

 

Da li i šta očekujemo od mađarskih zajednica?

 

''Očekivanje'' možda nije najprikladniji termin. Voljeli bismo kada bi oni očuvali svoj mađarski identitet, kulturu, jezik – u skladu sa mogućnostima i kada bi i dalje osjećali da u njihovim životima privrženosti domovini igra bitnu ulogu. Naravno, ne možemo obavezati nekoga kome je Bosna i Hercegovina domovina, da Mađarska za njega bude prva i najvažnija, ali bismo voljeli kada bi i mi bili prisutni u njegovim mislima i kada bi oni ponosno nosili svoj mađarski identitet. Mi ćemo im pomoći da dobiju mađarsko državljanstvo i osigurati im sve prednosti koje iz toga proizilaze. I u buduće ćemo ih rado dočekati u Mađarskoj, bilo kao gosta ili čak i na duži vremenski period.

 

U Mađarskoj je nacionalna politika zapravo izrasla u samostalnu naučnu oblast. Da li od stranih mađarskih zajednica možemo očekivati ovakvo složeno razmišljanje?

 

Nisam siguran da i oni trebaju tako razmišljati. Ako zajednice nastave sa dosadašnjim radom, mi to možemo podržati i posebno nas raduje kada u ove tokove uspiju uključiti što više ljudi. U ponekim zajednicama ima ljudi koji nemaju nikakvu vezu sa Mađarima, međutim izgradili su odnos sa mađarskim zajednicama koja se bazira na nekakvim simpatijama. I njih rado viđamo u ovim zajednicama, jer svaka vrsta podrške je pomoć za mađarske organizacije.

 

Kako može jedan građanin entuzijasta pomoći rad Državnog tajništva nacionalne politike?

 

Srećom, prema dosadašnjem iskustvu, možemo izjaviti da su ovi programi općenito prihvaćeni i niko ne kritikuje politiku podrške. Smatram da građani prvenstveno mogu pomoći u izgradnji odnosa. Bez obzira što u Panonskoj niziji imamo dobro povezanu mrežu odnosa, ipak postoje pojedina područja koja bi trebalo osnažiti. Dobro bi bilo kada bi ove zajednice u dijaspori – ovdje pogotovo mislim na djecu – češće imale priliku da putuju u Mađarsku, ali mogli bi uspostaviti i novu kulturološku i/ili privrednu saradnju uz pomoć građana.

 

Kako Vi, kao državni tajnik, vidite nacionalnu politiku za 10 godina?

 

Nikad ne razmišljam na tako duge staze. Nadam se da će privredni razvoj Mađarske biti isti i u narednim godinama i da ćemo od toga sve više moći uložiti u nacionalnu politiku. Vjerujem da će  mađarsko-mađarski odnosi toliko ojačati da se ne bi prekinuli ako bi nastala teža vremena. Smatram da bi bilo ispravno nastaviti pratiti sadašnje smjerove, a da bi podrška porodicama još više osnažila Panonsku niziju.

 

Dora Fulop

Fordítás: Kornelia Sabo Mehic

 

Please reload

This site was designed with the
.com
website builder. Create your website today.
Start Now